Ludi detektiv. Smiješan detektiv. StaVl Zosimov Premudroslovsky

dijela kolibe.

      – Sarah? – zabljesnulo mu je u glavi. – Ali ona …?!

      Sarah je bila prva kći Ottila i Isolde, ali imala je urođenu manu, odnosno bila je gluha u oba uha od rođenja, slijepa u oba oka i glupa, drugim riječima slijepo jecala i zato je nije trebala prije predstavljati. Ali sada je došlo vrijeme, pogotovo jer su jauci koji dolaze iz dubine kolibe pripadali njoj. Uzgred, Bog joj je dodijelio lijepu figuru i lijepo lice.

      Ali njega je osramotila još jedna vijest koju je prenijela liječnica iz Sankt Peterburga, dan nakon pregleda, kad se Sarah razboljelo i otac je ozbiljno razmišljao o njoj.

      – Ona, gospodo, trudna je i to joj postaje bolesno. – brzo je zaključio liječnik.

      – A tko je otac? Uostalom, nitko ne dolazi k njoj?! – začudio se Klop. – Osim kućanstava.

      – Nepoznato. DNA ispitivanje se može obaviti, ali ova intervencija može ometati razvoj djeteta. Kad se rodite, tada ćete vidjeti: otac je crnac ili Kinez. – odgovori liječnik i brzo ode. Izzy ga je slijedila.

      – Doktore, hvala što me niste odustali.

      – Prvo, hvala što se nećete prihvatiti…

      – O, oprosti, doktore. – a Izya je iz džepa izvadila čekovnu knjižicu i izvadila ček s prethodno navedenim brojem i predala ga liječniku.

      – Ali znajte, liječnik ispruži ruku na pregled. – miješanje krvi, ovo je opasna stvar. U osamdeset i devet slučajeva fetus može biti vrlo pogrešan.

      – Kako je to?

      – Nakaza se može roditi.

      – Tko??? – ugrizao se s druge strane Bedbuga i istrčao na sugovornike.

      Što je bilo? Ispada da su Izzy i Sarah istovremeno postali odrasli. Ali život je život.

      Ottila je to prestao sljedeći dan, jer je i sam sin kanibala. Pa što?

      …Odjednom se začulo oštro lupanje vrata baznog ureda i Ottila je zatreptala.

      – Opet nije zaključao vrata u potpornju. – Bedug je bio ogorčen.

      U toj polovici vojarne zvuci Arutuna koji je prisilno vukao nekoga bili su razriješivi.

      – Harutun opet nekoga vuče. – promrmlja Klop sebi i baci pogled na sat. – O, yo-mayo! Već tri noći?!

      Harutun se pojavio na vratima kuhinje i uzviknuo:

      – U! Uhvatio sam ga! – i bacio u sred staricu, koji je proveo trideset i osam godina u zonama. To je bilo vidljivo iz tetovaža na cijelom tijelu. Tetovaže su mu se zagrijavale poput košulje i tako je samo šetao u gaćama, pa čak i zimi. Stari se smrznuo u iščekivanju otkucaja.

      – Što je to? upita Klop.

      – Wooh, apchi, ovaj shnir istu je konoplju protrljao u smeće, pa čak potpisao baku Key. – Arutun se naslonio na jamicu laktom.

      – Da?! – začudio se Klop. – I što, ona se također trlja?

      – Da, čak i kako, ona je bacila takav udarac, – i izvukla iz džepa kuglu biljardnog hash-a.

      – Je li to sve hash? – Ispružio je ruku i uzeo loptu. Okrenuo ga je u lice, nanjušio, bacio. – Petnaest godina će se povući. Zaplijeniti. Pa, što kažeš, djede?

      – laže. – starac je čučnuo na podu. – nije moja stvar.

      – A čiji? Sneezy.

      – Tvoj, to je on.. i visi na nama, a Claudia i ja smo se samo jebali u grmlju. Općenito, ovo sranje s konjima.

      – Što? – eksplodirao je Intsefalopat. – Zanimljivo je što je konj radio na deponiji smeća, pokosio travu, koja tamo ne raste? Ili opremu? A konoplja je jela, život se spremao, vlasnik – schmuck, pa je odlučio zaboraviti. A onda nestrpljivo.

      – Ne, sjetio sam se Prolazio je neki pastir. Podignuo je vrećicu ili je protrljao i otišao. I što? Popularno je, bez sigurnosti, ali nema novca za prelaze. I zato želim zaboraviti. Pa je pastir ušao unutra.

      – Jebote, kažeš? – Buba se popela na stolac. – ujutro nije teško provjeriti se u klinici.

      «Koga slušaš, šefe, apchi», nacerio se Harutun. – Bilo je ovako: baka Klava je gola, sva namazana vazelinom, jesi, jer nije mogla razmazati leđa? Trčao sam oko smeća, gubeći se na grmlju konoplje.

      – trčanje? – nacerio se starac.

      – U početku ste joj je pokazali, ali vi ste smrdljivi, a ona je još uvijek žena, iako stara. A u grmlje se nisi zajebao i protrljao si blaženu prašinu koja se nožem zabila s njezina tijela zalijepivši je u kuglu. I bacili ste nož tamo i ujutro ćemo ga pronaći i vaše otiske prstiju na njemu, a na ubodu noža – gash, tj. Drogu.

      Starac je tiho ležao i iznenađeno ga pogledao. Uostalom, sve je bilo onako kako je sugerirala inačica Harutuna?!

      – I kako još uvijek nije ubola nogu, stara budala. Uostalom, tamo su sva sranja u selima bila iz vremena skladišta sove.

      – Vo je rekao! – Bedug je postao ponosan na svoje podređene. – I odakle ste to izračunali, kolega?

      – On, vidio sam i sam, htio sam ga skinuti s mobitela, ali baterija je bila mrtva.

      – Oprosti. – uzdahne Klop.

      – Što točno? Sneezy. upita Klop.

      – Šteta što je baterija mrtva. – Bacio sam suze sa stolca i obišao sobu. – Ne moram da mičem mozak.

      – Da, sve ove gluposti, šefe. Sranje je izvlačeno na konju, a ako ne, nisam uhvaćen s crvenim rukama i sve je ovdje samo provjeravanje tromjesečnog izvještaja za nagradu. – zaključio je starac i počeo ustajati.

      – Sjedni, apchi, kopile! – gurne Harutun starac. – što ćemo učiniti, patrone?

      – Ovo je zlouporaba ovlasti! – ogorčen je starac.

      – I ti šutiš! Ottila je lajao. – Pregled će se pokazati. Kriv si, a ako želiš ići u zonu, sjedit ćeš do jutra kada stigne stručni laboratorij. Ili vam dodijelim sto sati rada u domaćinstvu. dvorište uporište.

      – Ovdje je? – upita starac u kratkim hlačama koji su ležali na kuhinjskom podu.

      – Ustani i otresi se, pritvori. Harutun će vam objasniti sve usput. Da, Harutun, zamalo sam zaboravio: uzmi mu čisto iskreno priznanje za slučaj da se nisi pojavio na poslu, nađi nož, samo ga ne diraj rukama, zamotaj u torbu. A ti, stari, ako ćeš sjajno vježbati, koštat ćeš samo cent centara.

      – Još, ali? – ogorčen je starac. – Gdje ću ga dobiti?

      – Umukni, apchi, kad gazda donese presudu.

      – Uh, usput, možete je presjeći. Idi sutra u šest sati rudarstvo započinje. Da, i uzmi četkicu za zube, a ja ću ti pronaći zdjelu. Gledajte, zauzvrat ćete jesti s psom. Ako Polkan dopušta. Spavat ćete u kupaonici.

      – I može li biti zadnja riječ? upita djed.

      – Samo naprijed!

      – A tko će zapovijedati?

      – Samo ja. Idi dalje. I ne zaboravite na svinju…

      Ancefalopat je starca odveo do izlaza iz tvrđave i brzo krenuo do šefa.

      – Što, hoćemo li? Sneezy!

      – Što? Jeste li kolega, ovisnik o drogama?

      – Ne, što si ti. Ali mislio sam da je, apchi, potrebno obaviti pregled?! I odmah.. A onda … – Harutun je oklijevao.

      – I što onda? Idi kiselo? –