Burping zubasta žaba. Fantazijska komedija. СтаВл Зосимов Премудрословски

Čija su usta, ona je uvažena u Burrowu, a tu ste obični FOOMOO!! – vikao je general i mazao se uljima. – Jeste li još uvijek ovdje? – viknuo je po borcima koji su odmah pobegli u mrak. Čerevič se naljutio od bijesa poput mjehura sapunice, ali suzdržao se i nije rekao ništa.

      – — Ne svađam se. – uvjeravala ih je Casulia. – Ne možemo se svađati. Svi smo u istom sranju. Igrajmo se sa nečim boljim? Sjednite u krug…

      Svi su borci trčali kroz travu; posrnuo, pao, brzo se podigao i čak, osjećajući umor, nije se usudio usporiti. Nalog – postoji nalog.

      – — I dokle ćemo trčati? – pitao je prvi, dahnuvši za drugim.

      – — Uh.., uh.., uh.. zadrži dah. – odgovori susjeda, spotakne se za nešto i prevrne se na pete. Treća, peta i deseta su se spotaknuli nad njim i takođe izgubili ravnotežu i pali. Ostali su pobjegli.

      – — Hej idioti, pričekajte!! – viknu prvi, ali: četvrti, šesti, sedmi, osmi i deveti nisu čuli i sakrili se u mraku. – evo ovna…

      – — A ko su ovi – ovnovi? pitao je peti, izravnavajući kost noge. Zakrivila mu je koljeno.

      – — ne znam – odgovorio je drugi i s poteškoćama izvukao kost nogu iz desete lobanje. Gustina dijelova nije bila toliko snažna kao čelik, te stoga uz dobar udar lobanja nije mogla puknuti, već je apsorbirala oštriji predmet kao u ovom slučaju.

      – — Šta ćemo učiniti? – pita prvo. – trčati dalje?

      – — Sa osakaćenim uljima?! Nooo. Treba se osvijestiti i opustiti. – predložio je treći i bacio slomljenu kost duboko u travu.

      – — Ay! – viknuo je neko u mraku. Krhotine su bile na oprezu.

      – — Ko je vikao? – šapne drugi.

      – — Ne ja?! – iznenadi prvi.

      – — I ne ja. – ponovi peti.

      – — A ja sam uglavnom gluh i glup. – Govorio je u prvoj desetini svog života i škripao.. – Jednom, jednom, rotkvica, abyrvalg… Kažem, kolege, kažem!!! – povikao je i skakao poput košarke.

      – — Smiri se. – prvi laje. – Bolje pogledaj odakle je dolazio vrisak.

      – — Nema bazara. – i deseti od radosti što je primio zapovijed, pobjegao, odmah potrčao i zahvalio svima baš tako i pobjegao opet.

      Trenutak kasnije, nakon nestanka u potpunom mraku desete, začuo se trzaj i zvižduk, koji se pojačavao kao nešto što je približilo trenje protiv atmosfere

      Da! čelo do čela sletilo je na petu koja je stigla deseta.

      – — Šta želite bazar? – Peti je skočio na noge i zauzeo borbeni stav.

      – — Kočnice, goruće. Tamo, tamo. – deseti je uperio kost u mrak odakle je poletio. – tamo se, u naravi, neko druži, blista i što je najvažnije, guze.

      – — Sooooo! Tako i tako. – čuvao se drugi. – svijetli, bazar? Tačno?..

      – — Da, da se pokrijem mesom, šta si ti?

      – — Ako ne valjate pamuk, onda nam treba. Tada svetli. – i deseti klikne koljenima i donjim leđima vratom.. – radioaktivno.

      – — Šta smo spašeni? – podržao prvo pitanje. – Odvući ćemo ga u Kazuli Zeke.

      – — Ona će jesti i…

      – — IOHOOOO!! – vikali su svi.

      – — I nahrani nas sve!! – svi su izvijestili u zboru.

      – — Pa, šta, komadići, idemo? – predloži prvi i krene u mrak.

      – — Ne, neću ići.. – deseti se opirao, šutira. – a zatim zaglušen strahom i… opet je ošamućen. Hteo sam nešto da kažem, ali ispostavilo se da samo zvuči – spuštajući se.

      – — Pa, sedite ovde. – svi su prijavljeni u zboru i potrčali su prema nalazu.

      – — Ahhh!!! – deseta se oglasila i potrčala za svima.

      A u to vrijeme…

      – -… Rekao sam, kontaktirajte me: POZOVITE CRNI IKO TOP UAU, stariji savetnik Generalisiphilisa, Gospodar svih neuporedivih Galupia!!!!! – povika i lupka kostima o zemlju Čerevič. – Razumijete li gnjide?

      – — Sranje, ti si Galup, a ne velečasni. Ali za trulež, iako ne znam šta je, odgovorit ćeš!! – naljutio se stari general i, stojeći na kruni, ispružio osovinicu s kostima na nogama na licu sekularnog brijača. Odleteo je, izvevši trostruki metak.

      – — Kako se usuđuješ? Ja! Ja!! – Čerevič Chmor Iko se gušio na vrisak, otkotrljajući se s loptom.

      – — Sklonili ste glavu … – Zasratich se stidio izgovarati kraj u prisustvu iskrene Casulije i sav svoj gnev pretvorio je u fizički uticaj. Samo je želio da skoči i stane, dok je Casulia šapa zgrabila generala za nogu i odvukla ga k sebi. – Pusti me!! – zarekao je Zaratch Zaratič, – čak sam i u Galupiji htio da raskinem ovaj debeli svinjski rog.

      – — Zadržite, zadržite Zack, ne puštajte dok se ne vratimo u Galupiya.

      – — Da, ne svađam se. – stavi na spojke Zasratich Kazulia. – tiho. – slušala je. Skandalisti su je pogledali. – Jeste li čuli?

      – — sta? – upita lubanja Chmor Iko.

      – — Stabljika zglobova. Stomak se približava. Tamo. – i okrenula je pogled u stranu.

      U daljini je lebdela blistava kugla. Kako smo se približavali, bilo je jasno kako vrabac Stasyan dobrovoljno razbija udarce. Nikad nije dodirnuo zemlju. Približavajući se tijesnom vrapcu, vrabac, pretučen sa svih strana, izbačen je drugim udarcem u noge lubanje Zasratiča i Čereviča Chmor Ika. Tijelo vrapca se smrznulo. Vojnici su se postrojili i izvestili:

      – — Sonny!! Bez tržišta, od opreme do teme!! Šta je on želio, oni nadibali i što svjetluca, uklapaju se bez kvarova na vaša ulja!!! OOOOOTSTOOOOOJ, Sonny!!!

      – — LLCOOOOSTSTOOOOY, očevi!!! Cherepoktsy, Golupyan!!!! GOOD FELLOWS!!! – Zasratich je protrljao prašinu s ogrtača i pregledao napola mrtvog vrapca koji je disao poput jogi Lame – jedan dah u minuti. – A gdje su ostali?? Napušteno??

      – — Ne, sine. Upravo sada – rekla je deseta. – O, opet sam progovorio!!!

      – — Dođite do točke!! – Zaral Zasratich.

      – — O da. Odvojili su se na drugom vrhu, a ko nadje naprijed, donijet će više. Evo.

      – — Pa, pretpostavljamo da ih otmazats…

      – — Bravo!!! – neočekivano povika Čerevič ispod uha lobanje. Skočio je oko tri metra i sletio. Čerevič je na glamurozno zapovjednički stisnuo lubanju i, približavajući se važnim borcima, udario je svima po glavi. n-Sam, Njegova Uzvišenost Bez Veličanstva kule, Generalisiphilis All Galupova, Njegovo Predsjedništvo, Vrhovni Gospodar, Semisrak bit će osobno obaviješteni o vašoj predanosti Njemu i cijeloj Galupiji.

      – — Hvala na besplatnom poklonu, sine! – vojnici su tiho vikali za pultom i plesali nekoliko hip-hop tehnika od pet četvrtina do udara.

      – — A sada.., – nastavio je Čerevič. – Uhvati ovog buntovnika!! – i pokazao na lubanju zaglavljenu u pesku, koju je pokušao šapima, naslonio i izvukao. Vojnici su bez oklevanja naleteli na Cereviča koji nije očekivao, grleći se i počeli su ga udarati.

      – — Čekaj! – viknula je Casulia