Psihologija Sreće. Juan Moisés De La Serna

bi bile euforija, ljutnja, bijes…dok bi među drugima bile tuga, sjeta i ravnodušnost…Sreća može biti jedno od najispunjivajućih iskustava s važnom komponentom aktivacije koja je slična euforiji.

      - Primarne emocije naspram sekundarnih, a među prvima su ljutnja, radost, strah i tuga, dok su među drugima ljubav, iznenađenje, sram i zazor. Kada govorimo o sreći, obično ju smatramo nečim primarnim i temeljnim u osobi, dok u stvarnosti viÅ¡e odgovara sekundarnoj emociji poput ljubavi.

      Prema Juanu Rofu, ocu psihosomatske medicine, kada smo sretni aktiviraju se važni dijelovi poput sjećanja, stvarajući lijepe uspomene na trenutak; izražavamo se i dijelimo to usmeno s onima u blizini; poboljÅ¡ava nam se miÅ¡ićni tonus i osjećamo se ugodno, zadovoljni tim trenutkom.

      Postoji li grupa miÅ¡ića koja pokazuje emocije i konkretno sreću onda su to miÅ¡ići lica koji služe kao najbolja posjetnica.

      Lice i njegovi izrazi postali su važan element koji se koristi za izražavanje emocija kao i njihovo prepoznavanje kod drugih i to do te mjere da novorođenčad viÅ¡e reagira na lice nego bilo koji drugi podražaj, stoga možemo reći da smo predodređeni za analizu lica.

      Lice ima viÅ¡e od trideset miÅ¡ića koje kontroliraju živci lubanje kao Å¡to su facijalni, okulomotorni, trohlearni ili trograni odakle mozak prima proprioperceptivne informacije potrebne za prepoznavanje vlastitih emocija i u isto vrijeme aktivira miÅ¡iće za njihov izražaj.

      Iako su određeni neki modeli emocionalnih izraza, čini se da postoji važna komponenta socijalnog učenja kod istih, na temelju proučavanja različitih kultura, ovisno o dijelu svijeta, ista emocija se može izraziti na različite načine. Unatoč tome, gotovo svi prepoznaju slijedeće karakteristike kod sreće:

      - Zakrivljenost crta lica unazad ili prema gore, podignuti obrazi, bore ispod donjih kapaka, bore u kutovima očiju, nazolabijalne bore.

      Važnost emocionalnog svijeta, koji ima osobitu ulogu u tome kako se osjećamo, nadilazi jednostavan odraz nas samih budući da od negativnih emocija možemo oboliti ako ih ne izražavamo.

      Unutarnji aktivacijski osjećaji, poput ushićenja ili ljutnje, jako uzbuđuju organizam mijenjajući njegovu budnost i uzrokujući da se ponaÅ¡amo na drugačiji način nego Å¡to je to uobičajeno; isto tako deaktivacijski osjećaji, poput boli ili tuge, smanjuju aktivnost organizma mijenjajući način razmiÅ¡ljanja i ponaÅ¡anje.

      Promjene u aktivno ili pasivno stanje, koje mogu uzrokovati promjene u jačini tjeskobe, disanja, boli i miÅ¡ićnog tonusa, utječu i na ciklus spavanja ili imunoloÅ¡ki sustav; stoga neÅ¡to prolazno neće imati velikih posljedica, ali ovakve konstantne emocije mogu uzrokovati psihosomatske probleme.

      Dakle, stanje psiholoÅ¡ke boli (boli) ili depresije može izazvati specifična tjeskobna stanja koja inače karakterizira stanje deterioracije slično melankoliji s plitkim i sporim disanjem, preosjetljivošću na vanjske podražaje kao Å¡to su svjetlo, zvukovi i bol te ih pojedinac osjeća intenzivnije zbog veće osjetljivosti na bilo koju vanjsku agresiju. Također se gubi interes za bilo kakvu tjelesnu aktivnost Å¡to rezultira smanjenim i slabijim miÅ¡ićnim tonusom.

      Osjećaj krivnje i bezvrijednosti koji prate ova stanja otežavaju san zbog razmiÅ¡ljanja o okolnostima koje su uzrokovale ovu bol ili depresiju zbog mozganja kojim se iznova ponavljaju iste negativne misli. Sve ono Å¡to sprječava dobar san ugrožava količinu i kvalitetu spavanja, a između ostalog slabi imunoloÅ¡ki sustav koji nije u mogućnosti obavljati svoje funkcije tijekom noći. Potraje li to predugo, utjecat će sve dijelove organizma počevÅ¡i od imunoloÅ¡kog sustava.

      Kod aktivacijske emocije poput ushita ili ljutnje javljaju se visoke razine stresa zbog čega dobivamo lažni dojam jasnog razmiÅ¡ljanja, mislimo da nam je u tom trenutku sve jasno i da možemo donijeti bilo koju odluku bez da pogrijeÅ¡imo. U takvim stanjima dolazi do hiperventilacije, povećava se razina kisika u krvi, disanje je ubrzano i plitko i pažnja nam je ograničena: gubimo informacije koje bi nam u normalnom stanju svijesti mogle biti zanimljive. Isključujemo sve Å¡to nam nije osobni cilj i nismo toliko osjetljivi na fizičku i psihičku bol, miÅ¡ićni tonus se pretjerano aktivira Å¡to potiče nemir te kretanje s jednog mjesta na drugo.

      Visoke razine stresa utječu na količinu i kvalitetu sna i to zbog pretjerane aktivacije koja otežava rad imunoloÅ¡kog sustava, oporavak od ozljeda te proces učenja.

      Ako se takvo stanje ne promijeni, povećava se rizik od infekcija zbog oslabljenog imunoloÅ¡kog sustava, kao i postupne iscrpljenosti organizma s obzirom na poviÅ¡enu razinu tjeskobe te kolesterola u krvi.

      Iz tog razloga sreća ne može biti trajno atrofirano stanje pojedinca jer bi utjecala na zdravlje pojedinca zbog pretjeranog rada organizma.

      Zdrava sreća treba doći u pravo vrijeme, kada pojedinac može uživati u njoj i dijeliti ju s drugima, ali i koja se može vratiti na svoju osnovnu razinu gdje se tijelo može oporaviti od tog osjećaja kako bi vodio normalan život.

      Ali ne može svatko osjetiti sreću na isti način budući da to zahtijeva odgovarajući emocionalni razvoj. Tako da atrofija limbičkog sustava ispire život pojedinca, ne samo u emocionalnom pogledu već u svim segmentima.

      Isto tako, ljudi s visokim stupnjem aleksitimije teÅ¡ko će osjetiti i izraziti sreću, kod njih su vidljivi problemi u druÅ¡tvenim odnosima u trenutku donoÅ¡enja odluka budući da nisu u stanju prepoznati vlastite ni tuđe osjećaje. Zbog toga postaju druÅ¡tveno nesposobni budući da drugi u njihovoj blizini reagiraju na ključne emocionalne znakove koje oni nisu u stanju vidjeti i ispravno procijeniti te tako ostavljaju dojam da su hladni i udaljeni.

      Takvim ljudima limbički sustavu pravilno radi, ali nisu ga naučili poboljÅ¡avati, jednostavno su odbili svoju emocionalnu naredbu smatrajući to slabošću i beskorisnim.

      Aleksitimične osobe donose logične, hladne i proračunate odluke koje udovoljavaju svima i rijetko se donose, temelje se na procijeni za i protiv i najbolja odluka je ona koja se najviÅ¡e ističe te nema prostora za improvizaciju.

      To su ljudi kojima je isto čitaju li recept ili knjigu o pravu ili ljubavni roman jer im je svrha ista. Odlikuju ih osobine D-tipa ličnosti, hiperaktivni su, zahtjevni i imaju nisko samopoÅ¡tovanje.

      Ali ti ljudi su daleko od života bez emocija, kao Å¡to bismo pomislili, oni pate od prekida veze između unutarnjeg emocionalnog svijeta i njihovog vanjskog izraza gdje tijelo postaje sredstvo za iskazivanje emocija uzrokujući somatizaciju istih.

      Skloniji su psihosomatskim oboljenjima s pojavom ulceroznog kolitisa, peptičkog ulkusa, vaskularnih problemima koje prate hipertenzija ili koronarna bolest srca, kao i poremećajima raspoloženja kao Å¡to su depresija i anksioznost.

      Sve to zato Å¡to nisu u mogućnosti ispuhati se na drugi način, riječima, pisanjem ili jednostavno plakanjem.

      Istraživanje SveučiliÅ¡ta Banaras Hindu (Indija), čiji su rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu S.I journal of Projective Psychology and Mental Health, ispituje odnos zdravlja i aleksitimije.

      Za model je uzeto stotinu i pedeset odraslih osoba kod kojih je procijenjena razina aleksitimije, mentalnog zdravlja te proživljavanje pozitivnih i negativnih emocija.

      Rezultati su pokazali da je kod visoke razine aleksitimije veća vjerojatnost oboljenja od psiholoÅ¡kih poremećaja, djelomično objaÅ¡njeno anhedonijom kod aleksitimije, zbog čega se gubi pozitivno proživljavanje emocija